Osmi nastavak ovosezonske emisije Hrvatske košarke u znaku je Ženskog košarkaškog kluba Split. Naravno, tu su i analiza i najave utakmica HT Premijer lige, no u prvom je planu segment ženske košarke.
U emisiji poslušajte trenera Borana Grgina, pomoćnu trenericu Vedranu Grgin Fonseca koja je i pomoćna trenerica Ženske seniorske reprezentacije Hrvatske, igračicu Ivanu Brnas i za kraj direktora kluba Gordana Grgina.
Zaista lijepa priča o košarkaškom entuzijazmu, pogledajte!
KK Split jedinstven je klub u svjetskim razmjerima, uspio je postići nevjerojatan ‘three-peat’ – naslov prvaka Europe ponio je zaredom 1989., 1990. i 1991., a isto kasnije nije pošlo za rukom ni jednom europskom klubu. Nešto ranije, dalekih 1976. i 1977. godine igrači Splita osvojili su i Kup Radivoja Koraća.
No jednako koliko i muška, igra se i ženska košarka u Splitu, a ŽKK Split gotovo je uvijek bio u prvim redovima ženske košarke. Oba kluba nepresušni su izvori hrvatskih reprezentativki i reprezentativaca te im od srca želimo nastavak kvalitetnog rada i nizanja uspjeha!
Izvršni odbor FIBA-e odlučio je danas na sastanku u Ženevi da Hrvatska, odnosno Split, bude jedan od domaćina četiri kvalifikacijska turnira za plasman na Olimpijske igre u Tokiju.
Olimpijski kvalifikacijski turniri jedna su od najvažnijih i najprestižnijih FIBA-inih natjecanja, a pobjednik svakog od četiriju turnira osigurat će mjesto na Olimpijskim igrama u Tokiju. Kako svaka od 24 reprezentacije koje su stekle pravo nastupa na turnirima ima već dokazanu visoku kvalitetu, sigurno je da će turniri biti vrlo atraktivni za gledatelje.
Kvalifikacijski turnir u Splitu održat će se od 23. do 28. lipnja 2020.
Uz Hrvatsku, organizatori turnira bit će i Kanada (Victoria), Litva (Kaunas) i Srbija (Beograd). Na svakom od četiri kvalifikacijska turnira natjecat će se po šest reprezentacija, a samo prvoplasirani idu u Tokio.
Izvlačenje skupina za kvalifikacijske olimpijske turnire bit će održano 27. studenog u Ženevi.
Kvalifikacije će igrati: Angola, Brazil, Češka, Dominikanska Republika, Grčka, Hrvatska, Italija, Kanada, Kina, Koreja, Litva, Meksiko, Novi Zeland, Njemačka, Poljska, Portoriko, Rusija, Senegal, Slovenija, Srbija, Tunis, Turska, Urugvaj i Venezuela.
U muškoj konkurenciji, plasman na Olimpijske igre već su izborili Japan kao domaćin te sedam reprezentacija po plasmanu sa Svjetskog prvenstva: dvije iz Europe (Španjolska, Francuska), dvije iz Amerike (SAD, Argentina) te po jedna iz Oceanije (Australija), Afrike (Nigerija) i Azije (Iran).
Vedrana Grgin Fonseca je najtrofejnija hrvatska košarkašica, pomoćnica našoj izbornici Anđi Jelavić i osnivačica vlastite košarkaške škole 3point u Splitu. Razgovor sa simpatičnom Splićankom, majkom blizanaca Karoline i Gabriela, obavili smo između dva treninga.
“Nakon našeg razgovora idem na školski trening, pa navečer na seniorski ŽKK Splita”, u uvodu nam pojašnjava dnevni ritam koji najčešće obuhvaća ne dva, već tri, nekada i po četiri treninga dnevno.
O bogatoj karijeri – 16 godina inozemstva, dva NBA prstena, prvak Europe, još dva europska Final Foura. U inozemstvo je pošla nakon tri uzastopna naslova prvaka sa svojim Splitom, dijelila svlačionicu s možda i najboljom košarkašicom svih vremena Lisom Leslie. Igranjem protiv WNBA cura praktički cijelo desetljeće, od Splita do Moskve, čeka vas narednih nekoliko minuta.
U kojoj god državi da je Vedrana igrala, osvajala je pehare. Naslov prvaka Grčke, Brazila, Poljske, Španjolske, Francuske, Rusije. Završila je u Celju, gdje je također za kraj uzela slovenski Kup!
Vratit ćemo se na kraju intervjua više na Brazil gdje se Vedrana usrećila ne samo sportski, već i životno. Ali u početku nama nešto bliže, i aktualnije teme. Reprezentacija.
Komentar na komentare smo srećom preskočili: “Iskreno, ne čitam te komentare”, kratko je uzvratila vezano na nedavne komentare na društvenim mrežama.
U redu, ali stav jedne skupine jest da Anđa bez službene utakmice nije bila najbolje rješenje?
“Takva je naša narav, i nekada se čeka mali prozorčić da ga pokažemo. Međutim, vjerujem kako ipak svi oni žele vidjeti uspjeh hrvatske ženske košarke.”
I uspjeh Anđe, Vedrane i cijelog stožera, bez obzira na kritike o (ne)iskustvu.
“Stipe (Bralić op. n.) je napravio stvarno super uspjeh i tu se nema što reći. Ali treba sagledati i što su postigli izbornici nakon njega. Govori se nema iskustva, ali isto tako zaboravljaju da je Anđa bila vrhunski igrač, s bogatom karijerom, a to mnogo vrijedi. Mi osjećamo košarkašice, bili smo u tim situacijama.”
Opiši nam posljednju utakmicu, u Švedskoj.
“Taktički nismo odigrali dobro, ni u jednom momentu nismo nametnuli našu igru. Igrali smo pred 6000 ljudi, odrazilo se i to u pristupu. Ostaje mi veliki žal, jer sam po naravi takva, da bi sve napravila kako bi dobili.”
Koja je bila naša ideja na sjeveru Europe?
“S izbornicom imamo jednu ideju kako bi trebali izgledati. Imamo mladu ekipu, fenomenalne atlete koje mogu trčati, skakati, igrati agresivnu i brzu košarku. Obrana mora biti – beton kao što kažemo, koristiti pick and roll situacije, Marijinu kvalitetu pod košem. U obrani smo bili solidni, dok u napadu se nismo uspjeli prilagoditi. Tvrda je bila utakmica, dosta kontakta i izbacile su nas iz komforne zone. Mogla se utakmica i prelomiti na našu stranu.”
Prije nego završimo reprezentaciju, kakva je atmosfera unutar tima?
“Sve su cure super, jako pozitivne i jako profesionalne. Nismo puno mijenjali u ova dva ciklusa, što ne znači da neće biti promjena za jedanaesti mjesec.”
A podrška, naprimjer ljudi iz Saveza se prvi puta vide uz žensku reprezentaciju?
“Stvarno jako pozitivna. Otkako je Anđa postala izbornica i mene pozvala za pomoćnog trenera, već na prvom okupljanju u Ivanić Gradu osjetila se podrška. Došli su Joke Vranković, Stojko Vranković, Danira Bilić – Nakić, predsjednica stručnog savjeta za žensku košarku. Imali smo kompletnu podršku i u Zagrebu, prisustvovali su na treninzima, obratili se curama i pružili potporu. Prije za reprezentaciju nikoga iz Saveza nisi vidio 2-3 mjeseca, niti da te pozdrave, pitaju jesi li u redu. Moram reći kako imamo fantastične uvjete, hotele, fizioterapeute, zdravstvenu pomoć, klima i ozračje su odlični.”
Otvorilo nam se tu nešto zanimljivo, o važnosti ekipe, ali i o tome kako su žene “teže” nego muškarci.
“Mislim da je puno teže voditi žene nego muškarce, u bilo kojem sportu. Glave su drugačije, ekipa mora biti jedna za drugu, bez tih malih iskrica kojih više ima kod žena. One pamte te stvari pet mjeseci, dok muškarci to riješe za petnaest minuta. Tu ste i psiholog i trener. Problem je ako se ekipa ne posloži, ako ne dobiješ kolektivno jednu klapu koja isto razmišlja. Dvanaesta cura mora nekada znati da je tu radi treninga, da pogine na terenu i jednu minutu ako je dobije. Onda imate pravu ekipu.”
I lijepo je čuti da Hrvatska reprezentacija ima dobru atmosferu i dalje pozitivan rezultat, bez obzira na dva poraza protiv Švedske. Jer da se prilikom slučaja otvorilo na gostovanju, ili doma -3 preokrenulo na +3, danas bi praktički bili na Europskom prvenstvu. S tom istom, kako žele neki ponavljati, “neiskusnom izbornicom”!
Plan je jednostavan, studeni je mjesec koji donosi posljednje dvije utakmice. Obje domaće, protiv Makedonije i Italije, a dvije pobjede u pravilu donose i Europsko prvenstvo!
“11. mjesec je dugi period. I mi moramo biti tada bolji, jači, ako odigramo kao u Italiji onda je to to. Pokazali smo da možemo, znamo da bi se Italiji mogla vratiti centar, nakon sanacije koljena. Ali i naše mlade cure će do tada imati već puno više utakmica u nogama. Imat ćemo još dva okupljanja, nikada ne znate kada se i koja igračica može povrijediti. Kao naprimjer Džankić, koja nam je jako bitna košarkašica, a povrijedila se na zadnjoj klupskoj utakmici prije reprezentacije.”
Novi sustav kvalifikacija u manje od tjedan dana zahtjeva da odigrate dvije super važne utakmice.
“Nema tu nekih velikih priprema, što se tiče pripreme, a što se tiče taktičkog dijela tu dolazimo spremni i prije okupljanja. Na kraju analiza, taktički dio ispadne kao najlakši dio, fizički dođemo spremni s prezentacijom, video isječcima. Cure su profesionalke, brzo kapiraju, i znaju se prilagoditi. Već na prvom treningu smo odradili dva sata košarke pet-na-pet, gdje su se cure doista koncentrirale za svaku pohvalu.”
Prešli smo i na našu ligu koju naš stožer posebno prati, na širom popisu se, uz trojac Medveščaka, pojavilo još pet cura.
“Njima je bitno da im u klubovima pruže odličan rad, da mogu napredovati i da ih se pripremi za reprezentaciju.”
A može li se dobro pripremiti te mlade cure za reprezentaciju kada dominiraju kroz ligu, bez da ih se obrambeno “poklopi” i da netko njih nadigra?
“To pokazuje i kvalitetu lige, ali nije protiv svih ekipa da postižu 20 – 25 poena. Protiv Medveščaka gdje su Borović, Todorić, Bura se teže nadigravaju, ali jasno je da klubovi nemaju novaca da ugovorom vežu starije košarkašice.”
Nije samo da nemaju ugovora za starije igračice, već mnoge od njih imaju u seniorskoj ekipi juniorski sastav. Ali bez obzira na to, Vedrana zna što znači postupno, bez preskakanja graditi karijeru.
“Slažem se, kadetkinja mora igrati u kadetskoj reprezentaciji, pa poslije juniorskoj, pa seniorskoj. Nikakvo preskakanje, cure trebaju prirodan put, da se pokažu i dokažu. Velika je razlika dok si mlad igrač i dok se usavršavaš i dok dođeš u seniorsku ekipu. To je jako pipljivo razdoblje, i mnoge od njih ne isplivaju te postanu prosječne igračice. Treba ih pripremiti da su mentalno spremne, jer vidite da i dosta kadetkinja igra u juniorskoj i seniorskoj ekipi.”
U redu, a gdje je u svemu tome Split, nismo ih u prvom dijelu spominjali kao ozbiljne kandidate za Final Four. Ali, sada nakon odličnih predstava u 2018. godini, postavlja se pitanje može li Split do završnog turnira?
“Znam da može Split na Final Four od početka sezone, i Boran to zna. Sad je prvi put ušlo to curama, jer nisu do sada na taj način razmišljale. Ne desi se preko noći, moraš raditi, i treba sazrijeti. Mislim da su one to shvatile, kako trebaju igrati za ekipu, jedna za drugu, da nema tu Jordana i ne može se sam postići krajnji cilj. Jako mi je drago za njih, ako nastavimo u pobjedničkom ritmu ići ćemo na Final Four.”
U razgovoru s bratom Boranom, i prvim čovjekom KK Splita, spominjali smo već Vedraninu košarkašku školu 3point. Koliko curica broji trenutno škola košarke, čiji se rad temelji na tri osnovne škole, OŠ Kamen – Šine, Obrtno tehnička škola u Spinutu te OŠ Lučac.
“Trenutno imamo oko pedeset curica, ove godine smo se prijavili u ligu do 12 godina. Kako uz nas samo Omiš i Žana imaju ženske ekipe, igramo i protiv dječaka. Svaki vikend igramo utakmice.”
Znači prošli smo već od “početnog straha od prve utakmice”, do pitanja “trenerice, kad ćemo opet igrati?”
“Najgore od svega je kada vam dođe četvrtak ili petak, a imate njih 25 – 30 koje bi mogli voditi na utakmicu, a one vas pitaju hoće li biti u ekipi. Ne možeš sve uzeti, srce ti se para, ali dajemo priliku svaki vikend drugim curama. Ne gledam na rezultat, to mi je zadnje, želim da vide i osjete utakmicu. Većinom su to godinu, dvije mlađe cure, nije lako igrati ni protiv muškaraca, ali dogovorimo se, neki razumiju više, neki manje.”
A kako je brat Boran tebe “uvukao” u Klub, jesi i ti njega u svoju školu?
“Nego što, uz mene je on glavni trener u školskoj košarci. Fizički je teško biti na tri strane, pokrivaju se termini, sad idemo za pola sata svaki na jednu školu, i onda se vidimo u devet navečer na seniorskom. Tu je i moja fantastična prijateljica, i kuma Mirjana Kovčo – Tabak. Pomaže kao trenerica u jednoj školi.”
Nekadašnje suigračice, uzele su zajedno tada prvi naslov, ratne 1992. godine. Kako smo s vremenom već bili pri kraju, a zanimala nas je i bogata Vedranina karijera, čiji presjek je odlično odradio kolega Tihomir Begić za svoj portal ženska košarka (pročitajte više).
Vedrana nije prva hrvatska košarkašica u WNBA ligi, prije nje, već dvije sezone ranije u WNBA je bila Koraljka “Korie” Hlede, Zagrepčanka. Ali je prva koja je uzela WNBA krunu, s Los Angeles Sparks.
“U Brazilu su tada bile praktički sve Amerikanke, druga najbolja liga svijeta. Organizirao se tada WNBA turnir, došli su njihovi menadžeri, i tri godine sam provela u Sparksicama. Bila sam mlada, spremna, ali istina od devetog do petog mjeseca si u stalnom pogonu. Ni ne stigneš doma, i odmoriti, već hvataš par dana WNBA kampa, i odmah počinje liga. I tako tri godine doslovce.”
Dok nije došlo do povrede koljena, na koju je svakako utjecao naporan ritam kojim je Vedrana igrala.
“Tada sam stala prvi put na loptu, saslušala sebe, rekla si da želim igrati još dosta dugo košarku, na europskom nivou.”
Nije da te cure nije susretala na europskim parketima, praksa je da dosta njih dolaze tijekom sezone igrati u Europu, s obzirom na to kako je WNBA iznimno kratka – ljetna liga. I zanimalo nas je, s obzirom na to da je dijelila garderobu s najboljim igračicama svijeta, uz spomenutu Lisu i s Dianom Taurasi, Sue Bird i drugima.
“Lisa je iznimna cura, po meni uz Dianu najbolja igračica. Bila je pravi lider, držala je cijelu ekipu. Imale smo i te 2009. godine strašnu ekipu u Spartaku kada smo osvojili naslov prvaka Europe.”
Raskoša u Moskvi nije nedostajalo?
“Nekadašnji predsjednici ruskih ženskih klubova su bili čisti fanatici, htjeli su stvoriti jaku ligu. Bilo je nekoliko izvanrednih ekipa, igrala se fantastična košarka, sve najbolje igračice su bile praktički tamo. Rusi su htjeli pokazivati taj cijeli raskoš, od privatnih aviona, hotela s pet zvjezdica, luksuznih putovanja. To doduše nije išlo mojom kulturom, često mi je prolazilo zašto se sve tako troši, nepotrebno, jer profesionalac mora biti korektan i bez toga.”
A jesu li Europljanke s istom minutažu kao Amerikanke imale i iste ugovore?
“Ne, ali su imali puno veće ugovore nego igdje drugdje.”
Ruski primat raskoša i ugovora preuzela je Turska, ali nas je više zanimao Brazil. Vedrana je sretno udana za Brazilca Marcosa Fonsecu, sportskog menadžera tadašnje ekipe Parana Basquete Clube.
Igrala si za dva brazilska kluba, s oba osvojila naslov, muž je bio GM u prvoj ili drugoj ekipi?
“Smijeh. U drugoj. I on se danas zeza kako nije potpisao sa mnom košarkaški, već bračni ugovor. I da me ne pušta nigdje.”
U prvoj ekipi je tada bila Razija Mujanović, osvojile su naslov, Vedrana je osvojila naslov i s Marcosom, nakon što je krenula put Poljske i Španjolske, odnosno te godine kombinirano igrala i WNBA (od 2000. – 2002. godine).
Sve ostalo odigrala je u Francuskoj, izuzevši 2009. godinu u pomenutom Spartaku, odnosno za kraj karijere Celje i na kratko svoj Split.
“Kad sam bila mlađa, u Hrvatskoj sam najmanje voljela igrati s Francuskinjama. Igra se drukčija košarka, fizički jača, na snagu, manje lepršavosti. I nadala sam se da mi menadžer neće naćifrancusku ekipu, na kraju se potrefilo ne jednu, nego sedam godina. Odlična je liga, u Francuskoj imam lijepe uspomene, igrali smo i europski Final Four, igra se i dan-danas dobra košarka, jako profesionalna liga.”
I za kraj razgovora, zanimalo nas je, razmišlja li Vedrana da ponovno ode živjeti u Južnu Ameriku, točnije Brazil, gdje je živjela s obitelji dvije godine.
“Mi smo tu skupa u Hrvatskoj, zajedno živimo. Bili smo za praznike, Božić i Novu godinu, u Brazilu. Živjeli smo već u Brazilu, ali nakon dvije godine vratili smo se. Nije toliko nostalgija, Split mi uvijek fali, ali Brazil je velika zemlja, ima tu svačega, manje je slobode i prvenstveno radi djece smo odlučili vratiti se. No, vidjet ćemo jednog dana što će donijeti, i hoćemo li se vratiti u Brazil.”
Išli smo na kraju i preko vremena, žurilo se dalje na trening, o bogatoj karijeri moglo se pričati još satima, ali hvala Vedrani za tih sat vremena. Hvala i sinu Gabrijelu, jer čulo ga se: “Mama, kad ćemo se igrati?”
Uglavnom, nije dosadno u Splitu, štoviše, Vedrana okupljena s bezbroj djece, što “svoje” u Splitu, gdje brine za iznimno talentiranu kadetsku skupinu, do “svojih” u školi košarke, odnosno svojih doma, ostaje vječito mlada prenoseći svoje bogato znanje skupljeno diljem svijeta!
Danas je na rasporedu deseto kolo prve ženske lige, koja ima neparan broj klubova, tako da su slobodne košarkašice Borana Grgina, dugogodišnjeg trenera ŽKK Splita.
Naš sljedeći sugovornik u rubrici intervjua iz ženske košarke, bivši je član splitske generacije 80′, u kojoj je zajedno sa Šundovom, Žižićem, Macurom, Mimicom, Subotićem i ostalima osvojio mlađe kadetski i kadetski naslov. Na potonjem je bio i najbolji strijelac prvenstva. Bio je i član svih mlađih reprezentativnih selekcija, zaključno u juniorima.
Uvijek otvoren za razgovor, bilo o klubu, gradu ili Hajduku. Kojim god redoslijedom. Magistar kineziologije od 2005. godine, oženjen suprugom Kristinom, s kojom ima dvoje djece, kćer Taru i sina Nou. Od 2003. godine, Boran je u ženskom klubu Split prošao praktički sve, od mlađih uzrasta do seniorskog trenera, gdje je sada već 12. sezonu.
Ćakulu smo otvorili vezano uz portal, poznato je da su u Splitu uvijek rado otvarali Crošarku, kako je danas ?
“Crošarka se bar u krugovima u kojima se krećem uvelike prati, jer je to jedan od rijetkih portala specijaliziran za naš sport koji toliko volimo i pokriva sve od nižih liga do reprezentacije. Također mi je drago što ste počeli više pisati o ženskoj košarci, a pogotovo što radite intervjue s igračicama, jer one su ipak u ovoj priči najvažnije, a mi treneri smo se već svima na glavu popeli svojim izjavama.”
Razgovarali smo u noćno doba, kada splitski trener ima najviše vremena, a i mira. Do kraja prvog dijela ostala je još jedna utakmica protiv Raguse, možemo li nešto ranije povući crtu za prvi dio sezone?
„Možemo biti zadovoljni učinkom, dobili smo sve što smo “morali”, ostaje mali žal za porazom u produžetku u Puli te ovim zadnjim tijesnim porazom u Šibeniku, ali uvijek se nešto i protivnika pita. S obzirom da smo imali nikad kraćih tri tjedna za pripreme i da nam se par važnih cura priključilo tek kad je počela liga, ne možemo se žaliti na dosad postignuto. Napokon smo opet svi na okupu, ozljede su sanirane i nadam se da će cure ozbiljno odraditi ovaj mini-ciklus od dva tjedna koliko imamo do utakmice zadnjeg kola protiv Raguse. Superkvalitetan protivnik koji će “pomesti pod” s nama ako ne budemo maksimalno spremni i motivirani.“
Ove sezone kao da se niz odlazaka mladih, talentiranih cura nije negativno odrazio na rezultate, stojite odlično, koji je recept?
“Navikao sam već na odlaske važnih igračica (Goleš, Čipčić, Dedić, Turić, Pavić, Katavić o.p). Meni sigurno nije cilj silom zadržavati cure koje žele ići negdje dalje na fakultet, to je svakome najvažnija stvar u životu koja se tiče njegove egzistencije, a živjeti od igranja ženske košarke mogu samo rijetke. Tako da sam iskreno sretan ako moje bivše igračice pronađu sebe u nekoj drugoj sredini i tamo se posvete školovanju i igranju. Uostalom i nama su došle na studij u Split neke cure koje imaju vrlo važnu ulogu u našoj ekipi. Naučio sam se u ovih 15 godina trenerskog posla raditi s onim što imam, a stvari oko dolazaka i odlazaka su posao sportskog direktora i ako ima mogućnosti dovesti neku kvalitetnu igračicu, nitko sretniji od mene. Ako nema, snaći ću se na drugi način i pokušati ostvariti najbolje moguće s curama koje su tu, a na njima je samo da redovno dolaze na treninge.
Novopridošle cure odlično su se uklopile u splitski sastav, Kate Puljić daju sigurnost na vanjskim pozicijama, Škaro povezuje unutrašnju i vanjsku igru, dok Dilber – Baučić daje iskustvo pod koševima.
“Za ovu sezonu mogu stvarno reći da sam zadovoljan rosterom. Od prinova, Kate Puljić nam je dala sigurnost na mjestu playmakera, Škaro je polivalentna trojka koja zna odigrati i leđima košu, a Dilber-Baučić nam je dala potrebno iskustvo na centarskoj liniji. Tako da sad uz Maju Puljić, Chiabov, Barać, Brnas, Silov i Miše imamo odličnu ekipu popunjenu na svim pozicijama. Također moram reći da mi je iskreno žao što nam se početkom sezone ozlijedila Karmen Petreković, jer je to cura koja je stvarno mukotrpno trenirala cijelo ljeto, svojim radom se izborila i za mjesto u petorci i želim joj i ovim putem što brži oporavak.”
Zanimljivo je pratiti i rotacije koje često koristite u ekipi. U jednom neformalnom razgovoru rekli ste da dajete prioritet treningu i da su odnos i pristup najčešći čimbenik tko počinje u petorci?
“Puno je faktora koji odlučuju o tome s kime ću početi u petorci, naravno to prvenstveno ovisi o broju odrađenih treninga u proteklom tjednu, ali isto tako o zdravstvenom stanju i o protivniku s kojim igramo, te o nekim taktičkim zamislima. Bit svega je na kraju dobiti utakmicu na ovaj ili onaj način, a košarkaška utakmica je “živi proces“ i ponekad moraš sve što si planirao, zbog osobnih grešaka ili situacije na parketu odbaciti i zaigrati na primjer s pet vanjskih igračica, što nam je donijelo važnu pobjedu u prvom kolu u Požegi.
Kako ste zadovoljni intenzitetom treninga mlađih cura?
Što se treninga tiče, zbog objektivnih razloga (fakultet ili posao) neke cure ne treniraju koliko bi trebalo, ali evo Silov, Miše, Škaro i mlađe, Neveščanin, Bodrožić, Škec stižu osim večernjih i na dnevne individualne treninge i sigurno će od toga profitirati.
Očekivanja u nastavku sezone?
U nastavku sezone samo nam želim zdravlja i da ostanemo u ovom sastavu u drugom dijelu sezone i onda sam siguran da ćemo se još radovati pobjedama, pa ćemo na kraju vidjeti koliko daleko nas je to dovelo.
U rad s mladima je sve više upletena sestra Vedrana Grgin – Fonseca, najuspješnija i najtrofejnija hrvatska košarkašica (intervju za Žensku košarku). U ratno doba su Splićanke s njom tri puta osvojile prvenstvo Hrvatske i dva puta Kup. Vedrana je osvajala prvenstva i kupove praktički gdje god je igrala, a igrala je u pola košarkaške Europe. Na kraju kratak presjek karijere, dva puta je s Los Angeles Sparksima bila prvakinja WNBA, najjače ženske košarkaške lige na svijetu, a s moskovskim Spartakom bila je i prvakinja Europe. Vjerujemo da će i ona uskoro biti u našoj rubrici intervjua.
Svojim iskustvom puno pomaže u razvoju mladih košarkašica.
„Vedrana je trenerica kadetkinja i mlađih kadetkinja u klubu i stvarno se ozbiljno primila posla, tako da mislim da će sve te cure itekako profitirati od rada s njom, jer ako od ikoga mogu nešto naučiti o posvećenosti košarci – to mogu od nje.
Možda i kao „joker“ u drugom dijelu nastavka?
„Sad si otkrio našu tajnu,intenzivno se sprema i mogu reći da nikad nije bila u boljoj šuterskoj formi, tako da – protivnici, čuvajte se (smijeh).“
Pitanje je da li bi bilo to pošteno. No, šalu na stranu, koliko smijemo po tom pitanju, bi li mogla još igrati?
„Iskreno,mislim da bi u našoj Prvoj ligi nakon mjesec dana priprema bila jedan od najboljih igrača,uostalom sjetit će se kolega Đukić kako nam je sama donijela pobjedu protiv njega u Puli kad se pred kraj karijere vratila odigrati polusezonu za ŽKK Split“
A kako je ocjenjujete kao trenericu?
„Vedrana je sa mnom svaki dan na jutarnjim treninzima i radi individualno s našim igračicama,te je moj pomoćni trener na domaćim seniorskim utakmicama tako da sam dobio i vrhunsku demonstratoricu i osobu koja može u bilo kojem trenutku igračicama ili meni pomoći savjetom ili nekim svojim zapažanjem.Također moram istaknuti i našu trenericu za kondicijsku pripremu, profesoricu kineziologije Mihaelu Meštrović koja radi odličan posao u svom dijelu posla, jer osim znanja iz struke ima i osobno iskustvo bavljenja košarkom tako da sam jako zadovoljan „krvnom slikom“ ekipe.
Pokrenula je i svoju školu košarke 3point.
Uložila je puno truda i entuzijazma u to i rezultati se već vide. Imamo treninge u tri školske dvorane (Spinut, Lučac, Kamen-Šine), stvorila je bazu od 60-tak curica, a kako svakodnevno dolaze novoupisane već je u potrazi za dodatnim terminima. Zasad to trenerski nekako pokrivamo uz pomoć Mirjane Kovčo-Tabak, još jedne proslavljene košarkašice i nadamo se da će iz te baze izrasti još pokoja uspješna seniorka.“
Mogla bi zamijeniti i vas, već je i pomoćnica izbornici Anđi Jelavić, ali kako rezultati u reprezentaciji tako i rezultati u Splitu su trenutno iznad očekivanja.
„Lako za rezultat, što se mene tiče sestra će me zamijeniti već od iduće sezone, a možda već i ovu zimu ako nam se dogodi neki neočekivani poraz (smijeh).”
NAŠ TRENER U GOSTIMA KOD SPARTAKA IZ MOSKVE
Pred kraj, imam jedno pitanje. Statističke naravi bi rekli. Brojke ne lažu, treneri u ženskoj košarci imaju dosta duži neprekidni staž, nego primjerice u muškoj.
„Stvarno kad pogledam, ja i mnoge kolegice i kolege smo u istim klubovima već dugi niz godina i bitke bijemo iz prvenstva u prvenstvo. Sigurno da igra ta vaša konstatacija, da je možda premalo „luđaka“, koji bi se u ovim uvjetima prihvatili ženske košarke, nekako većinu trenera više vuče rad s muškima i zbog boljih financija i zbog veće medijske pozornice i mogućnosti napretka. Ali bilo je i nekih primjera da su treneri iz muške košarke došli raditi sa ženama, uostalom siguran sam da bi ih bilo i puno više kad bi im trenerski ugovori bili barem približno jednaki kao u muškim klubovima. Imali smo i obrnut primjer kad je najuspješniji ženski trener Stipe Bralić preuzeo košarkaše Kaštela, i ne vidim u tome ništa čudno, to je vani puno učestalije nego kod nas. Ipak se radi o istom sportu, identični su principi rada, tehnika i taktika, samo postoje razlike u pristupu, posebno psihološkom. To je kod žena malo kompleksnije.”
I ono što me na kraju posebno još zanima, vidjeli ste praktički sve najbolje košarkašice u posljednjih dvadesetak godina. Koja je po vama najbolja svjetska petorka svih vremena?
Uh, teško pitanje ste mi postavili. Imao sam stvarno sreću da sam kao mlad trener dobio priliku putovati kod sestre dok je aktivno igrala košarku, tako da sam gledao, bilježio, a negdje čak i sudjelovao u treninzima s najboljim igračicama svijeta, WNBA zvijezdama i najboljim europskim košarkašicama. Radi se o klubovima koju su u to vrijeme osvajali žensku NBA ligu (L.A.Sparks), Euroligu (Spartak Moskva) i tada najjaču francusku (Bourges i Valenciens) te brazilsku ligu. Pet najboljih: tri vanjske – Celine Dumerc, Sue Bird, Diana Taurasi, te dva centra – Lisa Leslie i Candace Parker.
„Što se tiče naše lige, također smatram da ima puno dobrih igračica, svoje ne želim stavljati da se ne umisle i teško mi je izabrati samo pet najboljih, ali ajde da probamo po pozicijama: Erjavec, Todorić, Borović, Vrsaljko, Bura. Eto tko okupi tu petorku ima zagarantiran naslov prvaka, Medo je najbliže tome s tri reprezentativke,“ – zaključak je to iz splitskog dijela za najbolju petorku u Prvoj ligi za žene.
Teams may substitute any number of their players between downs; this “platoon” system replaced the original system, which featured limited substitution rules, and has resulted in teams utilizing specialized offensive, defensive and special teams squads. AUBURN — Kevin Steele isn’t happy with the decision LSU officials made Sunday to terminate head football coach Les Miles. When asked Sunday evening about reports confirming Miles was fired just four games into his 13th season as LSU’s head coach, the first-year Auburn defensive coordinator gave an emotional and logic-based response to the news.
Cup gold medal with a blistering 129-92 win over Serbia (5-4) at the Palacio de os Deportes de la Comunidad arena on Sunday night in Madrid, Spain. The USA, which distanced itself from Serbia early in the game with a 28-6 run to close the first quarter, became just the third country in FIBA World Cup history to capture consecutive titles, and more crucial, the championship earned the USA an automatic bid into the 2016 Rio de Janeiro Olympic Games.
The USA’s +33.0 points per game differential was the most of a U.S. men’s team in a FIBA World Cup or Olympic Games since the 1994 World Championship (+37.8). OI think the results were dominant, but we had spurts of dominance in a lot of games,” said USA coach Mike Krzyzewski (Duke University). “And, we had tough games, and then FIBA
World Led by 26 points from tournament MVP Kyrie Irving (Cleveland Cavaliers) and 23 points from James Harden (Houston Rockets), the USA (9-0) saved its best performance of the World Cup for the gold medal clash as the Americans captured a second-consecutive Led by 26 points from tournament MVP Kyrie Irving (Cleveland Cavaliers) and 23 points from James Harden (Houston Rockets), the USA (9-0) saved its best performance of the World Cup for the gold medal clash as the Americans captured a second-consecutive FIBA World
Teams may substitute any number of their players between downs; this “platoon” system replaced the original system, which featured limited substitution rules, and has resulted in teams utilizing specialized offensive, defensive and special teams squads.
AUBURN — Kevin Steele isn’t happy with the decision LSU officials made Sunday to terminate head football coach Les Miles.
When asked Sunday evening about reports confirming Miles was fired just four games into his 13th season as LSU’s head coach, the first-year Auburn defensive coordinator gave an emotional and logic-based response to the news.
Teams may substitute any number of their players between downs; this “platoon” system replaced the original system, which featured limited substitution rules, and has resulted in teams utilizing specialized offensive, defensive and special teams squads.
AUBURN — Kevin Steele isn’t happy with the decision LSU officials made Sunday to terminate head football coach Les Miles.
When asked Sunday evening about reports confirming Miles was fired just four games into his 13th season as LSU’s head coach, the first-year Auburn defensive coordinator gave an emotional and logic-based response to the news.
LSU announced Sunday that Miles and offensive coordinator Cam Cameron would be terminated along with naming defensive line coach Ed Orgeron as the interim head coach for the remainder of the season. The move came less than 24 hours after Auburn defeated No. 18 LSU 18-13 in Jordan-Hare Stadium. Steele, worked for one season under Miles as LSU’s defensive coordinator last year, didn’t make clear whether he didn’t believe in the decision to terminate Miles in general, LSU athletics director Joe Alleva deciding to make the move in the middle of a season or both Sunday.
